Stručnjaci za transplantaciju kažu da bi u Srbiji godišnje trebalo da se radi 400-500 transplantacija bubrega, 100-150 jetre i 20-30 srca. Tolike su potrebe. Oko 10 do 15% bolesnika ima sreću da neko od njegovih srodnika odgovara i da se može uraditi transplantacija. Svi ostali su osuđeni da čekaju kadaveričku transplantaciju. Jedino pravo rešenje u Srbiji je povećanje broja kadaveričkih transplantacija. A one mogu drastično da porastu ako dva do tri miliona građana zaveštaju svoje organe.

Šta je doniranje organa?

Doniranje organa je znak čovekoljublja i plemenitosti, kojom jedna osoba iskazuje svoju želju i nameru da nakon smrti pokloni bilo koji deo tela zbog presađivanja, kako bi se pomoglo teškim bolesnicima. S druge strane, doniranje organa je izraz promišljenosti i racionalnosti, jer ako ja postajem donor i ljudi oko mene to saznaju, oni sami počinju da razmišljaju o tome. Krug donora se širi, i u slučaju da ja dođem u situaciju da mi je potrebno doniranje organa, moje šanse su mnogo veće jer je krug donora veći. Dakle, tako što postajem donor, povećavam sopstvene šanse za život.

Ko su kadaverični davaoci?

Iz knige prof. Dr Rajka Hrvačevića, „Život sa presađenim bubregom“

Davaoci organa mogu biti osobe sa utvrđenom moždanom smrću (tzv. kadaverični davalac) ili osoba koja je u krvnom srodstvu sa bolesnikom.

Kadaverični davaoci

Kadaverični davaoci su osobe sa moždanom smrću, koja je najčešće uzrokovana traumom glave ili krvarenjem u moždanom tkivu drugog uzroka. U skladu sa našim zakonom, organi za presađivanje mogu se uzeti od svih osoba sa moždanom smrću ukoliko ne postoji njihovo pismeno protivljenje tom činu za života. U našim bolnicama je uobičajena praksa da se pored toga traži i pismena saglasnost porodice preminulog. U toku je priprema novog Zakona o transplantaciji u kojem je predviđeno izjašnjavanje svakog pojedinca u vezi donacije oragana posle smrti (donorska kartica i sl.). Drugi uslov za uzimanje organa jeste da ne postoje kontraindikacije kao što su maligna oboljenja davaoca, sistemske infekcije, oboljenje bubrega i dr. Nemoguće je predvideti kada će se pojaviti odgovarajući kadaverični bubreg za nekog bolesnika. U ovom momentu broj kadaveričnih organa u našoj zemlji je veoma mali. Bolesnici sa nekim krvnim grupama (krvna grupa B i O) i visokim procentom citotoksičnih antitela po pravilu duže čekaju na odgovarajući organ.

Živi davaoci

Živi davaoci bubrega mogu biti srodnici bolesnika (roditelji, braća i sestre, deca i dr.). Kada ne postoji druga mogućnost, davalac izuzetno može biti i osoba koja nije u krvnom srodstvu sa bolesnikom, a koja je emotivno vezana za bolesnika (npr. supružnici). Za izvođenje transplantacije od živog, nesrodnog davaoca mora postojati odobrenje etičkog komiteta bolnice u kojoj se transplantacija izvodi kako bi se sprečila trgovina organima. Iskustva stečena sa ovom vrstom transplantacije pokazala su da su rezultati dosta dobri, čak i bolji nego kod kadaverične tranplantacije. Neki transplantacioni centri u inostranstvu (SAD i dr.) su mnogo liberalniji u shvatanju termina emocionalno vezani davalac bubrega, pa prihvataju kao davaoce prijatelje bolesnika, članove isog kluba i sl. Neki centri u inostranstvu takođe prihvataju i tzv. altruističke donore („dobri Samarićani“) gde ne postoji povezanost između davaoca i primaoca bubrega. U nekim zemljama praktikuje se program razmene bubrega između različitih parova za transplataciju koji nemaju krvno grupnu podudarnost. Transplantacija od živih biološki nesrodnih davalaca je vrlo osetljivo pitanje koje mora biti uređeno zakonskom regulativom. Ona je zakonom dozvoljena u SAD i većini zemalja Zapadne Evrope, a u nekim je pak zabranjena (Francuska). U nekim zemljama (Nemačka, Velika Britanija) odobrenje za ovu vrstu transplatacije daje eksterna komisija koja je nezavisna od transplantacionog tima. U našoj zemlji međusupružnička transplantacija nije zabranjena zakonom, ali nije ni detaljnije regulisana. Stoga je za izvođenje ovakve vrste transplantacije obavezno odobrenje etičkog komiteta čiji je zadatak da isključi mogućnost eventualne prodaje organa.